fly far away





26.12.2019.

Brat.

Danas sam vidjela, kroz razgovor s bratom, da je sazreo. On je mladji od mene. Mozda je cak i vise sazreo nego ja, jednostavno nisam ocekivala nista od onog sto mi je napisao.
Iznenadilo me je. Cesto smo se svadjali, pa ne pricamo mjesec-dva i onda krenemo pricati kao da nije nista bilo. Zezamo se, smijemo se. A znam da bi on prvi dosao ako se nadjem u nekom mjestu Bogu iza nogu gdje ja ne znam gdje  dalje.
Polazeci o svom ponasanju prema drugima, treba on dosta toga jos naucit. Jer hoce da svima ugodi, kome treba i onome kome ne treba. Govorila sam mu ranije za to, sad vise ne, jer od toga sto mu govorim imam samo glavobolje od njega. Pa sam ga pustila da uci, dok ja gledam iz pozadine. Vrebam i pratim.
Tema naseg dansnjeg razgovora je kulminacija sto se desila prije 10+ godina u nasim zivotima. Da se to nije desilo, nama bi kvaliteta zivota bio bolji. Sve bi bilo drugacije. S vremena na vrijeme sanjam o tome kako bi bilo kad bi.
Al dzaba mi o tome sanjati kad od toga nema nista. Nit ce se desit, nit moze da se desi. Moje je da od onoga sto mi se da u zivotu, da od toga napravim sve najbolje sto mogu. I da Sorel iz buducnosti moze biti zadovoljna onim sto ima, da ima lijep zivot, sretnu porodicu.
Bratu je ostala ta osjetljivost (malo vise), sto sam je i ja imala. Mada sam ja nju kao mala jos odstranila od sebe i postavila sam visok zid. Odnosno, pokusala sam, jedan dio je ostao sa mnom. Jer kakvo je nase drustvo, cim pokazes da si osjetljiv onda si *******.
Ja sam znala da nakon svega sto mi se desilo u zivotu, ja ne mogu da se oslonim u potpunosti na bilo koga. Ja ne mogu citav zivot izgubit sjedeci i placeci za vremenima koja su bila. I razmisljajuci o tome sta bi bilo da bi bilo. Nema toga. Gotovo i kraj.  Ja trebam sebe staviti na prvo mjesto i graditi sebi zivot iz temelja ponovo. Svoju proslost ne mogu promijenit, ne mogu izbrisat, mi smo bili ni pola sekunde krivi za bilo sto da se desilo. Opet se toliko odrazilo na nas sve.
A trebala sam vise paziti na njega. To mi je vec godinama u glavi. On kao najmladji od nas, imao je svu paznju koju je trebao, ali kratkorocno. Zao mi je sto nisam bila tu za njega kasnije. Zivot nas je odveo na razlicite strane.



Stariji postovi



Dreamers:23777